Predstava Kontrabas Teatra Exit u ljetnikovcu Cindro

Predstava Kontrabas Teatra Exit će se održati 01. kolovoza 2012., u ljetnikovcu Cindro, s početkom u 21:00. Predstavu je preveo, postavio i izvodi Rene Medvešek.

Monolog jednog kontrabasiste koji slobodno vrijeme provodi u zvučno izoliranoj sobi boreći se s svojim akutnim problemima i kroničnim “nedostatkom tekućine”. Razmekšana jezika upušta se u srdačno i opširno izlaganje o svom instrumentu, koje, proporcionalno s brojem čašica, postaje sve prisnije, ne bi li se, uz obilje samoironije i duhovitih komentara, postepeno pretvorilo u iskrenu životnu ispovijed dobro nam poznatog malog građanina, u još jedan njegov srčani pokušaj kritike ovog društva i ovakvog života, u očajnički i neodgodivi vapaj za promjenom, koji će ga na koncu i kraju doista i potaknuti na….

Patrick Süskind je njemački pisac i scenarist, autor svjetski poznatog bestselera Parfem.

Kontrabas je napisao 1981. godine, nakon čega je tekst preveden na 27 svjetskih jezika te posatej jedan od najigranijih njemačkih komada.

Kontrabas i svemir pitanja

Goethe je napisao da glazbu ne možemo nizašto kriviti jer je ona “s onu stranu” svega, ona je iznad ljudskog razuma. No, Goethe nije znao kakav pad ljudskog razuma tek slijedi. Da je znao da će se svirati i u koncentracijskim logorima djeci koju trpaju na kamione i voze u smrt, na masovnim stratištima, u zatvorima, pa i nakon “zvončića” na krovu HNK i okrvavljenih balerina, bi li promijenio mišljenje?
Glazba je, iako okaljana, preživjela. A gdje je u svemu tome, mimo ili u središtu povijesti, pojedinac?
Diveći se velikanima, genijalnim umovima koji su iza sebe ostavili djela koja nadilaze vrijeme i od kojih uvijek iznova zastaje dah, jeste li se ikad pitali : “A kakav je bio čovjek, taj genijalni, uzvišeni um?” Što ako je bio svinja? Izdajica? Moralna katastrofa?
Što ako pilu okrenemo naopako? Ako nam jedna nerealizirana, izgubljena duša, slomljena pod diktatom očekivanja, vještina i mogućeg talenta, jedan, da tako kažemo, “nišnikomkoristi”, uđe pod kožu? Ako u njemu prepoznamo toplinu usamljenog čovjeka koji je spreman pred podignutim zastorom otkriti nam sve svoje frustracije i sva svoja nadanja, ukoliko je od njih išta ostalo? Ako on takav, gol pred reflektorima, vičući ime umišljene ljubavi, postane neizmjerno lijep? Koga od njih dvojice ćemo više voljeti?
Kontrabas kao tekst ostavlja dojam skromnosti. Na početku pomalo komičan, kasnije pomalo tužan. No ispod svake linije i digresije krije se svemir pitanja.
A sva ih možemo svesti na zajedničko. U kojoj mjeri smo u mogućnosti birati put kojim ćemo krenuti? I hoćemo li pronaći baš onu stazu na kojoj možemo dati najviše ili ćemo jedva davati minimalno, dobro skriveni u mreži kompromisa i okolnosti?
Nije to samo umjetničko pitanje. To je ljudsko pitanje. Jedno od onih što stvaraju povijest.

Iz novina

U 90 minuta predstave Medvešek zvuči vrlo uvjerljivo i spontano.
Medvešek naposljetku zaslužuje dugotrajan pljesak za način na koji se upušta u srdačno i opširno izlaganje o svom instrumentu, koje, razmjerno broju ispijenih čašica, postaje sve prisnije…

Jutarnji list

Velika je stvar usuditi se stati posve sam pred gledalište, a još je značajniji uspjeh kad glumac na taj put emocionalno povede i publiku.

Novi list

Medvešek opet glumi, uvjerljiv i napet kao struna.
Naslućivalo se i prije, ali sad je sigurno – Rene Medvešek miljenik je publike…
Vremenskoj prognozi usprkos, pljusnula je kiša. Predstava je prebačena u predvorje MUO (sve se događa u okviru Ljetnih noći Teatra EXIT u Muzeju za umjetnost i obrt), prostor skučen, zakrčen izložbenim tapiserijama i sasvim neodgovarajući.
No publika se nije dala otjerati, nagurani kao sardine odgledali smo predstavu s posebnom pažnjom, uz stalne provale malih aplauza…
Medvešek je bi napet kao struna na svom kontrabasu, šarmantan, uvjerljiv i zabavan.

Jutarnji list

Fantastičan KONTRABAS Renea Medvešeka u ljetnom Teatru EXIT.
Ljetna je kiša premijeru KONTRABASA prebacila iz vrta Muzeja za umjetnost i obrt u zagušljivi atrij.
Tako je jedini glumac Rene Medvešek predstavu mogao odigrati ispod slikovitih tapiserija Jagode Buić koja je postale scenografkinja iz nehata i tako dodatno likovno i metaforički obogatila predstavu koja je publiku ostavila bez daha.
(…)
Predstavom KONTRABAS u kojoj je beskrajno dirljivo i u jednom dahu kreirao lik duboko nesretnog kontrabasista ukopanog u činovnički mentalitet simfonijskog orkestra, Medvešek se potvrdio kao glumac u naponu snage.

Večernji list

Opčinjujuća gluma i odlično provedeno vrijeme
I dok je on tako proklinjao svoj nesretni i nezgrapni instrument i vapio za prepoznavanjem i iskrenom ljubavi, čakovečka se publika našla u situaciji gdje je stvarno već s prijezirom počela gledati taj instrument, taj kontrabas i navijati za nesretnog muzičara da konačno ostvari svoje snove. Toliko nas je Medvešekova izvedba osvojila i opčinila (i treba reći mnogo puta nasmijala)

Međimurske novine