Predstava “Moj slučaj” Vlado Gotovac će se održati dana 31.07.2013. u 21:00 sat u Gornjoj Podstrani.
MOJ SLUČAJ
– MONODRAMA –
Prema izboru Čede Price
Dramatizirao, režirao i igra : Boris Svrtan
Vlado Gotovac je nezaobilazna osoba u hrvatskoj književnosti i hrvatskoj povijesti dvadesetog stoljeća. Cijeli svoj život je ugradio u obranu slobode pojedinca i vlastite domovine, koju je doživljavao „najljepšim vijencem od šarenog cvijeća“, opirući se cijelim svojim djelom i sudbinom totalitarističkim manipulacijama bilo kojih boja.
I danas, u trenutku najdublje moralne i gospodarske krize u Hrvatskoj, njegova čudesna pjesnička i neponovljiva govornička pojava koju je sam samoironično definirao kao „mjesečevu ludu“ i „idiota vječnosti“, može nepokolebljivim idealizmom, ustrajnim radom i pozivom na dostojanstvo, pružiti nadu i biti putokaz dezorijentiranim i obespravljenim ljudina koji nose križ svakodnevne sudbine, trpeći poniženja svih vrsta.
„Nekoga patnja uništava
Nekome je vodič
S onu stranu vremena.“
Predstava „Moj slučaj“ obuhvaća zgode odrastanja Vlade Gotovca, pune sjetnog humora, njegovu cijeloživonu borbu za raznolikost nasuprot ograničavanju i ujednačavanju u svim sferama života, monstruozno nepravedni montirani proces, apsurdan pakao jugoslavenskih kazamata i, konačno, beskompromisnu analizu naše suvremenosti, koja duhovitim i iskrenim pogledom skromnog promatrača Vlade Gotovca, dobiva sasvim novu dimenziju.
U trenutku kad drastično i zabrinjavajuće nedostaje duha u našoj javnosti i politici koja je beznadno ukopana u lijeve i desne rovove, ovo živo sjećanje na Vladu Gotovca može biti poziv na elementarnu moralnost, na ljudsku odgovornost, na uljuđenost, zagubljenu plemenitost i hrabrost koja se potvrđuje u svakodnevnoj ljubavi prema bližnjima i daljnjima, prema potrebitima i onim posve nepotrebnima. Samo čovjek koji je doista iskusio sav cinizam svijeta na svojim plećima, može nam otvoriti oči, naučiti nas ponovno skromnosti i ohrabriti nas u činjenju Dobra.
Boris Svrtan
IZ KRITIKE:
…
Ništa manje fascinantan nije Boris Svrtan na sceni. Sam s tek nekoliko rekvizita i svojom beskrajnom vještinom i snagom on je čas Vlado Gotovac, čas igra likove iz njegove okoline, unijevši u prekrasne, ali ozbiljne i dirljive stihove dašak glumačke igre koja oduševljava, i često baš kada treba, nasmijava. Od trenutka kada je stupio na scenu do trenutka kada je s nje otišao publika ga je bez treptaja upijala u jednom dahu, a pljesak po završetku izvedbe uporno nije prestajao. To i oduševljeni komentari pri izlasku iz dvorane govore o jednoglasnom emotivnom doživljaju koji se te večeri dogodio u dvorani Histriona – glumac zna da je uspio kada publika osjeća svaku njegovu emociju, svaku njegovu riječ, a njegov zanos i njegova snaga pršte u svim smjerovima i neuhvatljivi su. Koliko su riječi Vlade Gotovca u svojoj moći i ljepoti odzvanjale prostorijom, toliko se glumac/redatelj Boris Svrtan savršeno mogao mjeriti s njima i prenijeti svoju poruku, svoju namjeru. U odličnoj kondiciji, u sat i pol izvedbe prošao je djetinjstvo, odrastanje, zrelu dob, zatvorske godine, stvaralaštvo te predratnu i poslijeratnu borbu čovjeka kojeg moramo pamtiti, jednakim žarom i jednakom strašću u prvih i u posljednjih pet minuta predstave. Te značajne večeri Hrvatska se prisjetila, ako je ikada zaboravila, da ima uzor u velikoj ličnosti i jednog velikog glumca i umjetnika kojemu se moramo diviti, a savršenstvo tog spoja imamo čast gledati na histrionskoj pozornici.
Ova je predstava čisto, punokrvno kazalište, s porukom ljubavi, duhovnosti, zajedništva i razumijevanja različitosti, pravde i iskrenosti, a protiv mržnje i netolerancije za koje je Gotovac bio lažno optužen. Ovo je predstava o pronalaženju i čuvanju vlastitog identiteta, o borbi za svoje ideale, o pobjedi duha nad ubojicama vječnosti. Iako samog sebe naziva idiotom vječnosti, Gotovčeve riječi i poruke nikada neće nestati, kako se boji u jednoj svojoj pjesmi, jer će uvijek biti onih poput njega koji će ih razumjeti. Nažalost, uvijek će biti i onih koji vladaju lažima i zatiranjem slobodne volje, ali zato povijest ima učitelje poput ovog izgubljenog pjesnika s tragičnom sudbinom…