Općina Podstrana Službene stranice općine PODSTRANA, namijenjene online komunikaciji lokalne samouprave sa građanima Podstrane, te informiranju javnosti o radu općinske uprave i svih njenih službi.
“Premda je Podstrana malo poznata u širim granicama svoje hrvatske domovine, ipak i ona može svome narodu pokazati vrijedne stranice svoje duge prošlosti.
Smještena u zagrljaju značajnog središta rimske Salone i starohrvatskog Solina, romanskog Splita i patrijahalnih Poljica, Podstrana se je vjekovima kao i svi naši krajevi, krvlju borila za svoju slobodu i nacionalnu samostalnost. Iako je mnogo toga nestalo u vihorima prohujalih stoljeća, dosta je toga još ostalo iz čega se može rekonstruirati povijesno lice Podstrane” (don Danko Vlašić).
Prije provale Avara i dolaska Hrvata na obale Jadranskoga mora početkom VII stoljeća poslije Krista, na prostoru današnje Podstrane živjeli su grčki doseljenici (arheološki ostaci na brdu Mutogras) i Delmati-Pituntini, jedno od mnogih iliriskih plemena, najvjerojatnije građani rimske naseobine Pituntium (arheološki ostaci rimske kulture iz tog doba; Polača, dvorac Cindro, lokalitet crkvice sv. Martina itd ). Dakle, doseljenjem Hrvata organizira se društveni i politički život na području bivše rimske pokrajine Dalmacije i više Rimljani nisu mogli vladati ovim prostorom kao do tada. Zbog sve češćih nasrtaja i obračuna na moru, već 839. godine mletački dužd Petar Tradenik bio je prisiljen potpisati sporazum u kneževskom dvoru u sv. Martinu sa hrvatskim knezom Mislavom o mirnom i slobodnom plovljenju Jadranskim morem (povijesni izvor: mletačka kronika đakona Ivana potkraj X st.).
Nažalost kao i danas, naši su se pređi često sukobljavali i međusobno. Iz tog perioda treba spomenuti pogibiju splitskog nadbiskupa (Rajnerija) Arnira koji je kamenovan podno brda Mutogras u Podstrani (1180 godine) a sve zbog svađa o granici splitske i omiške komune. Pored tih lokalnih sukobljavanja i teškog kmetskog života, žitelji svih staroslavenskih naselja na području današnje Podstrane često su se sukobljavali s mlečanima i turcima. Poljica i poljička prividna neovisnost konačno su i zauvijek izgubila svoju samostalnost braneći svoje primorske granice u borbi s Napoleonovom vojskom na ušću rijeke Žrnovnice. Tako su nakon propasti Mletačke Republike i odlaskom Turaka krajem 18. stoljeća, 1807. godine, došli u ove krajeve novi osvajači – Francuzi. Nakon nepunih 10 godina francuske uprave na našim prostorima, razjedinjene hrvatske zemlje borile su se na razne načine za svoju samostalnost. Dalmacija i Istra pod dominacijom talijanaša a Zagreb i Slavonija pod Austrijom i Austro-ugarskom, dočekale su 1. Svjetski rat i pad Austro-ugarske monarhije (1918.).Tako je nakon četverogodišnjeg rata na ovim prostorima stvorena južnoslavenska zajednica Srba, Hrvata i Slovenaca kasnije nazvana Kraljevina Jugoslavija. Pod njezinim je jarmom hrvatski narod dočekao 2. Svjetski rat. Velike žrtve koje je hrvatski narod dao u 2. Svjetskom ratu, ratujući u raznim vojskama za slobodu i konačno osamostaljenje, nisu nažalost dale očekivani rezultat. Ne samo što nisu izborili svoju samostalnost već su upali u kandže velikosrpske komunističke vlasti koja je daljnjih 60 godina bila tamnica hrvatskog naroda.
Konačnu slobodu i samostalnost hrvatski je narod izvojevao 1996. godine nakon neravnopravnog i krvavog rata sa velikosrpskim okupatorom. I u tom Domovinskom ratu Podstrana je dala velik doprinos u konačnoj pobjedi ali položene žrtve na oltar Domovine u usporedbi sa prethodnima, nisu bile uzalud. Mi danas konačno na temeljima povijesti krvlju ispisanoj, baštinimo slobodu i neovisnost koju su mnogi naši znani i neznani branitelji i heroji izborili za nas i buduće generacije.